Husinska buna

Uzroci bune

Dana 21. jula 1920. godine, potpisan je kolektivni ugovor o radu između Zemaljske vlade i Saveza rudarskih radnika. Teški uslovi rada, kršenje ugovora od strane vlasti, i smanjenje nadnica natjerali su rudare na generalni štrajk, koji je započeo 20. decembra 1920. godine. Iako je štrajk bio najavljen u skladu sa zakonom, vlasti su ga proglasile subverzivnim djelovanjem.

Tok bune

Solidarnost rudara izazvala je bijes vlasti, koje su poslale naoružane žandare da uguše otpor. Selo Husino postalo je epicentar sukoba kada su rudari pružili oružani otpor. U sedmodnevnim borbama, stradalo je sedam rudara, dok je više desetina ranjeno. Nakon gušenja bune, vlasti su provele masovna hapšenja i represije, što je rezultiralo smrtima i zlostavljanjem rudara.

Posljedice i suđenje

Oko 400 rudara i članova njihovih porodica je uhapšeno, a sudski proces protiv učesnika bune vođen je u Tuzli 1922. godine. Glavni organizator štrajka, Juro Kerošević, osuđen je na smrt, ali mu je kazna zamijenjena sa 20 godina zatvora zahvaljujući sindikalnim i međunarodnim pritiscima. U zatvoru je proveo 17 i po godina, te je pušten 1937. godine.

Spomen na Husinsku bunu

Dan početka bune, 21. decembar, proglašen je Danom rudara, a u spomen na ovu borbu podignuti su brojni spomenici. Jedan od najpoznatijih je spomenik rudaru, postavljen u Tuzli 1956. godine, djelo kipara Ivana Sabolića.

Narodna pjesma „Konjuh planinom“ inspirirana je Husinskom bunom. Otpjevana je u čast Peje Markovića, koji je poginuo 1944. godine. Bio je pripadnik husinske partizanske čete, koja je velikim dijelom bila sačinjena od husinskih rudara, sudionika bune.

Konjuh planinom vjetar šumi, bruji,
Lišće pjeva žalovite pjesme,
Borovi i jele, javori i breze
Svijaju se jedno do drugoga.

Noć je šumu svu u crno zavila,
Konjuh stenje, ruši se kamenje.
Mrtvoga drugara, husinskog rudara,
Sahranjuje četa partizana.

Kiše jesenje, po grobu su lile,
Bure snježne, kosti su raznijele.
Iz krvi crvene husinskog rudara,
Crveno je šuma procvjetala.

Konjuh planinom vjetri šume, bruje,
Lišće pjeva proleterske pjesme,
A na vrh planine zastava se vije,
Crvena od krvi proleterske.^[2]

TV drama „Husinska buna“ također je posvećena ovom značajnom događaju, a možete ga pogledati ispod.

Husinska buna – stogodišnja simbioza otpora i nepravde

Husinska buna ostaje simbol borbe radnika za osnovna prava, protiv nepravde i represije. Ovo je bio glas rudara protiv nasilja, poniženja i sistemske eksploatacije, glas koji je odjeknuo kroz povijest kao podsjetnik na cijenu dostojanstva i solidarnosti. Iako su tadašnji rudari ginuli za prava koja su im bila uskraćena, mnogi od njih završili su na dugogodišnjim robijama, suočeni s nezamislivim patnjama.

No, i nakon više od jednog stoljeća, rudari u današnjoj Bosni i Hercegovini suočavaju se s gotovo identičnim problemima – poniženi, potlačeni i zaboravljeni od strane države i društva. Radnička prava su im ugrožena, uslovi rada teški, a egzistencija nesigurna. Husinska buna tako nije samo povijesni događaj, već i vječni podsjetnik na činjenicu da se borba za radničku pravdu nikada ne smije smatrati završenom.

Ostaje pitanje: koliko će još vremena proći dok rudari ne dobiju ono za šta su njihovi prethodnici dali živote?